Aromaterapija

18.06.2006., nedjelja

Dobivanje eteričnih ulja pt.3

Ekstrakcija pomoću tekućeg ugljičnog dioksida
Plinoviti ugljični dioksid se pri veoma niskom tlaku koristi kako bi odvojio aromatična ulja iz amterijala biljke. Kada se tlak smanji, ulja stvaraju maglu i mogu se skupiti. Ulja dobivena tim načinom ne sadrže potencijalno opasne ostatke koji se mogu naći u iscjeđivanju otapalima. Ali, pojedinci tvrde da je ugljični dioksid acidni plin, pa šteti kemiskoj strukturi eteričnih ulja. Općenito govoreći, ulja dobivena pomoću ugljičnog dioksida sadrže manju količinu terpena, veći omjer estera, te supstancije čije su molekule prevelike da bi kao takve opstale tijekom destilacije. Budući da su terpeni čest proizvod destilacije, manje količine terpena kod metode dobivanja eteričnih ulja ugljičnim dioksidom znači da je njihov kemijski sastav nešto bliži prirodnom, što začudo uvijek nije baš dobro. Najveći nedostatak metode iscjeđivanja pomoću ugljičnog dioksida, osim visoke cijene, jest što tek rijetki dobavljači drže ta ulja na skladištu.

Hidrodifuzija ili perkolacija
Iako je ova metoda novija, slična je destilaciji parom, s tom razlikom da se para stvara iznad biljne građe i spušta se kroz nju. Prednost hidrodifuzije jest ta da je puno brža, posebno ako se provodi na vlaknastoj građi kao što su drvo i kora. Ulja koja od njih dobijemo boljeg su mirisa i boje od onih koja nastaju običnom destilacijom. Ulja koja dobivamo hidrodifuzijom nisu široko dostupna.

Fitonički proces
Nedavo ga je uveo bitanski mikrobiolog dr. peter Wilde u suradnji s multinacionalnom kemijskom tvrtkom ICI. Proces se razvio na bazi novih otapala, koje zajedničkim imenom zovemo fitosoli, a njihove jedinstvene značajke omogućavaju da se aromatična ulja biljaka sačuvaju na sobnoj ili temperaturi nižoj od nje. To znači da se krhki i na toplinu osjetljivi sastojci aromatičnog ulja ne gube niti se radikalno mijenjaju tijekom ekstrakcije. Ulja dobivena tom metodom ne mogu se nazvati eteričnim uljima, ali se ne mogu zvati ni apsolutima. Uistinu, kemijska analiza pokazuje da se ulja dobivena fitoničkim procesom ponešto razlikuju od ostalih aromatičnih ulja.

- 14:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.05.2006., srijeda

Dobivanje eteričnih ulja pt.2

Hladno prešanje
Iako se nekoć hladno prešanje radilo ručno (gnječenjem kore i askupljanjem ulja u spužvu), danas se koristi cetrifugalna sila. Budući da se tijekom procesa ne koristi toplina, aroma i kemijska struktura dobivenog ulja gotovo su identrične onima kore voća. Za razliku od destiliranih ulja, hladno prešanje esencije također sadrže nehlapive supstancije kao što su voskovi. Loša strana ulja dobivenih hladnim prešanjem njihov je razmjerno kratak rok valjanosti. Iako proizvođači u pripravak obično dodaju male količine ulja, koja djeluju kao konzervansi, ovi destilati ipak propadaju nakon šest do devet mjeseci, a esencije koje se dobivaju destilacijom traju i do dvije godine.

Enfleurage metoda ekstrakcije ulja
Enfleurage metoda ekstrakcije u prošlosti se često koristila u industriji parfema kako bi se zadržao miris cvijeća kao što su jasmin, cvijet naranče ili tuberoze. Naime, njihove neodoljive mirise pokvarila bi toplina destilacije. Osim neznatnih količina ulja dobivenih enfleurage metodom, koje se danas proizvodi isključivo za turiste koji posjećuju destilacije u Grasseu, ta se metoda iscjeđivanja više ne koristi.

Ekstrakcija pomoću hlapivih otapala
Zbog visoke cijene, zahtjevne i dugotrajne enfleurage metode, potpuno ju je zamijenila raširena upotreba hlapivih otapala kao što su petrolej, eter, heksan i benzen, koji služe za čuvanje esencije određenih biljaka i smola - iako je proces enfleurage davao bolje rezultate. Ekstrakcija pomoću otapala koristi se najviše u industriji parfema, jer se tom metodom zadržavaju prekrasni mirisi koji su najsličniji aromama određene biljke. Ipak, ova se ulja ne mogu uvijek koristiti u aromaterapiji, jer često sadrže ostatke otapala i druge nehlapive supstancije koje mogu izazvati reakcije na koži osjetljivih osoba ako ulje nanose izravno na kožu. Također, njihova se kemijska struktura može lako promijeniti dodavanjem drugih sastojaka. kada se građa aromatične bilje izloži hlapivim otapalima on proizvodi supstanciju poput voska, koju nazivamo i konkret. Da se dobije aromatična tekućina konkret se nekliko puta tretira alkoholom sve dok se konačno ne vrati u prvotno stanje pomoću isparavanja pod blagim vakuumom. Viskozno ulje koje se dobiva takvim procesom naziva se apsolut. Osim benzoina, eterična ulja koja se mogu naći u smolama, mogu se dobiti pomoću destilacije parom isušenih amolastih izlučevina. Ti proizvodi češće se koriste u aromaterapiji. proizvodi koji se dobivaju pomoću otapala, a koriste se u industriji parfema, poznati su pod nazivom rezinoidi.

- 20:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

03.04.2006., ponedjeljak

Dobivanje eteričnih ulja pt.1

U najužem smislu pojam ''eterična ulja'' podrazumijeva aromatična ulja koja se dobivaju destilacijom, a sastoje se potpuno od hlapivih molekula. Ipak, pojam ponekad obuhvaća aromatične pripravke bilo kojeg podrijetla, uključujući one koji se dobivaju hlapivim otapalima, tekućim ugljičnim dioksidom i odnedavno pomoću fitola. Osim hlapivih elemenata, ulja dobivena procesima koji nisu destilacija sadrže i velike molekule nehlapivih tvari (vosak, na primjer).

Destilacija
Iako se korijeni ove metode mogu pronaći u Mezopotamiji prije gotovo 5000 godina, destilaciju kakvu danas poznajemo razvili su arapski srednjovjekovni alkemičari, a usavršili su je u Grasseu, domu industrije parfema na jugu Francuske. Općenito, meki dijelovi biljke, npr. listovi i cvijetovi, mogu se staviti u posudu za destilaciju bez predhodne primjene; vlaknasta građa, npr. drvo, kora, sjemenje i korjenje, mora se izrezati, gnječiti ili naribati kako bi se oslobodilo hlapivo ulje. Određene biljke, npr. melisu i ružu, potrebno je destilirati neposredno nakon branja, jer enzimi prisutni u stanicama biljke počinju razgrađivati eterična ulja. ostale biljke od kojih se dobiva eterično ulje nisu tako osjetljive. Jednom kad dođu u destilator, dijelovi biljke stavljaju se pod koncentriranu paru, koja oslobađa aromatične molekule iz stanice biljke. Aromatična para prolazi kroz niz staklenih cijevi okruženih hladnom vodom, koja djeluje kao kondenzator. oslobođena esencija odvaja se od vode preko sifona kroz posudu uskim grlom, koja je znana i kao florentina. Neki destilatori djeluju izravno i slični su već opisanoj metodi, osim što dijelovi biljke dolaze u izravnan dodir s vodom. Eterična ulja trebaju se redestilirati ili pročistiti kako bi se izbacile nečistoće kao što su prašina biljke ili ostaci smole. Nažalost, u procesu destilacije toplina i voda do nekog stupnja mogu štetiti krhkim dijelovima eteričnog ulja, a to se odražava u aromi koja nikada nije bila jednaka onoj u stanicama biljke.

Destilacija eteričnih ulja kod kuće
Doći do ''kućnog'' destilatora zapanjujući je uspijeh, jer je to vrlo teško ostvariti. Destilator prosječne veličine može se kupiti od dobavljača laboratorijske opreme samo ako posjedujete posebnu trgovačku dozvolu. Destilacija kod kuće oduzima veoma mnogo vremena, a učinci su zanemarivi s obzirom na trud.

- 10:46 - Komentari (3) - Isprintaj - #

22.03.2006., srijeda

Bit aromaterapije pt.6

Kemotipska ulja
U jednom se razdoblju vjerovalo da ne postoji razlika u koncentraciji aktivnih počela između pojedinih biljnih vrsta. Međutim, novija su istraživanja otkrila da postoje ''kemijske rase''. Određeni uzroci mogu imati jednak vanjski izgled, no ipak se znatno razlikuju po kemijskom sastavu. Izgleda da su te razlike nasljedne i ne ovise isključivo o razlikama u okruženju. To je potaknulo odabir određenih sorti koje sadrže visoke postotke poželjnih kemijskih sastojaka, te njihov uzgoj u medicinske svrhe. Eterična ulja dobivena iz tih biljaka nazivaj use kemotipi.

Frakcionirana ulja
riječ je o uljima kojima je uklonjen dio kemijske strukture. Postoje tri kategorije: ulja koja su redestilirana pri niskom tlaku kako bi se iz njih uklonili svi terpeni; ulja kojima su uklonjene različite količine terpena; te napokon ulja koja su frakcionirana kako bi se iz njih uklonile određene ''nepoželjne'' supstancije. Dobar je primjer frakcioniranog ulja berganot FCF, iz kojega je odstranjena nehlapiva fototoksična supstancija begrapten. Frakcionirana se ulja uglavnom ne koriste u aromaterapiji, nego se najčešće primjenjuju u proizvodnji mirisa i aroma.

Onečišćenje eteričnih ulja
Nažalost, narušavanje čistoće eteričnih ulja dodavanjem manje kvalitetnih sastojaka uobičajena je pojava. Ponekad ih se mjenja na izvoru, ili pak bilo gdje na putu do maloprodajnih mjesta. Esencije se mogu razrijediti, primjerice alkoholom ili se mješaju s drugim jeftinijim uljem koji ima sličan miris. Može ih se razrijediti sastojcima izoliranim iz drugih eteričnih ulja ili pak bezbojnom i nemirisnom sintetskom kemikalijom DPG (dipropilen glikol). Od velike je važnosti da kupujete ulja od provjerenih dobavljača, po mogućnosti od kompanija čija ulja nose priznati certifikat čistoće.

- 12:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.02.2006., petak

Bit aromaterapije pt.3

Značajke eteričnih ulja
Premda svako eterično ulje ima svoje jedinstvene osobine, brojnima su zajednička neka terapijska svojstva. Sve su biljne esencije antiseptične u većoj ili manjoj mjeri. Neka ulja posjeduju i autivirusno djelovanje. Brojne esencije, npr. ružmarin i borovnica, istodobno su i antireumatici.

*Medicinska aromaterapija
Istraživači u istočnoj Europi otkrili su da češnjak podiže abnormalno nizak krvni tlak,a također pomaže sniziti visoki krvni tlak. Eterično ulje izpa ima ista svojstva. Valnet i drugi liječnici s područja medicinske aromaterapije također su ustanovili da mješavine određenih esencija imaju izraženije djelovanje nego ako se uzimaju pojedinačno, a otkrili su i misteriozan sinergijski čimbenik koji uzrokuje da je cjelina veća od zbrija djelova. Miješati više od 5 esencija nije produktivno. Tada slabi antibakterijsko djelovanje. Ulja s najjačim djelovanjem primjenjuju se oralno u obliku kapsula. Brojna eterična ulja imaju i zacjeljujuću sposobnost: potiču rast zdravih stanica kože. Jedna od najdjelotvornijih u zacjeljivanju je esencija nevena. Nažalost, destilirana esencija nije uvijek dostupna jer biljka proizvodi premalo hlapivog ulja da bi destilacija bila komercijalno opravdana. No, aromaterapeuti često koriste ekstrahirano ulje, nastalo gnječenjem cjetnih glavica u biljnom ulju, čime se dobiva otopina eteričnog ulja. Lavanda je drugo općepriznato ulje da zacjeljujućim učinkom, - aktivna supstancija za tretman ožiljaka, opeklina, rana i čireva.

*Aromaterapija u liječenju hormosnkih poremećaja
Jedno od najrelevantnijih područja za primjenu aromaterapije proistječe iz djelovanja eteričnih ulja na ženski reproduktivni sustav. Esencije poput kamilice,. čempresa, muškatne kadulje i ruže navode se kao iznimno korisne u regulaciji menstruacijskog ciklusa, tamjan je veoma djelotvoran protiv neredovite ili preobilne mjesečnice, premda ga se rijetko preporuča u tretmanu tih poremećaja. Umjesto da se smatraju oblikom HNL-a (hormonsko nadomjesno liječenje) utemeljenog na biljnim preparatima, većinu drugih esencija (i biljnih lijekova) koji uspostavljaju hormonsku ravnotežu ubraja se u preventivne mjere, odnosno iskorištava se njihov utjecaj na sposobnost tijela da uravnotežava lučenje hormona.

*Aromaterapija i dojenje
Hormonsko djelovanje zamjetno je i kod aromatika, kojima se stoljećima potiče stvaranje majčinog mlijeka - na primjer koromač i kim. Ako je iz bilo kojeg razloga potrebno zaustaviti stvaranje mlijeka, koriste se pak biljke poput kadulje i paprene metvice, koje djeluju suprotno. Mipljenja o djelovanju ulja su različita: neki poznavatelji bilja tvrde kako galaktagozi (tvari koje potiču laktaciju) ne djeluju ako se ne uzimaju peroralno i to ulje dobiveno isključivo namakanjem biljke u otapalu. Ako se eterična ulja nanose izvana, teško je reći je li laktacija pojačana zbog djelovanja ulja ili usljed masaže. Naime, masaža dojki potiče laktaciju i bez primjene eteričnih ulja. Vanjskim nanošenjem eteričnih ulja aromaterapeuti tretiraju sve moguće simptome. Budući da je aromaterapija toliko popularna, tisuće ljudi mogu posvjedočiti o odjelotvornosti takvog liječenja.

*Aromaterapija i središnji živćani sustav
Nema nikakve sumnje da arome eteričnih ulja djeluju na središnji živćani sustav, što je moguće mjeriti i EEG-om (elektroencefalograf).
...

- 08:39 - Komentari (4) - Isprintaj - #

05.02.2006., nedjelja

Bit aromaterapije pt.2

Priroda biljnih esencija
Eterična ulja su izrazito mirisni tekući sastojci aromatičnih biljaka, drveća i trava. Riječ 'esencijalno' prijevod je engleske izvedenice iz riječi 'quintessence', koju oxfordski riječnik englskog jezika definira kao «ekstrakt tvari koju sadzži njezinu osnovu u najkoncentriranijem obliku». U drevnom filozofijskom i alkemičarskom nazivlju, kvintesencija je bila povezana s eterom, opdnosno s petim elementom, te je smatrana duhovnim aspektom tvari. Esencijalna ulja se nazivaju «eteričnim», a taj germanizam primjereno opisuje njihovu onozemaljsku prirodu; ostavljena na otvorenome, ona nestaju bez traga, hlapeći u eter poput izmaglice.

*Gdje se nalaze eterična ulja?
Eterična se ulja mogu nalaziti u različitim dijelovima biljke: u laticama (ruža), lišću (eukaliptus), korijenju (vetiver), u kori (cimet), neživom dijelu srčike (sandal), citrusnoj kori (limun), sjemenkama (kim), u lukovici (češnjak), u smoli (boswellia) itd., a možemo ih pronaći u više različitih dijelova biljke. Lavanda, npr., sadrži ulje u cvijetu i listu, dok narančino drvo proizvodi tri različite mirisne esencije s različitim medicinskim osobinama: bogati gorko - slatki neroli (cvijet), sličan no manje rafiniran miris petitgraina (lišće), te vedar miris naranče (kora ploda). Eterična ulja nisu nužna za život biljke kao cjeline, barem ne u značenju na koje asocira riječ «esencijalan». Eterična se ulja akomuliraju u specijaliziranim tkivima biljke koja sdrže uljne žljezde. Šti je više uljnih žljezda u biljci, to je ulje jeftinije i obratno. Eterična su ulja visoko koncentrirane supstancije, te se rijetko koriste u izvornom, nerazrjeđenom obliku, premda se određene esencije, poput lavande i čajevca, ponekad koriste nerazrjeđene kao antiseptici. U aromaterapijskoj masaži ona se razrijede «nosivim» uljem, bademovim ili naslinovim. Osim što su topiva u običnom biljnom ulju, eterična su ulja topljiva i u alkoholu, žimanjku i u voskovima (npr. otopljeni pčelinji vosak ili jojoba). Međutim, samo su djelomice topljiva u vodi i tek u ponešto većoj mjeri u octu.

*Boja i konzistencija
Eterična ulja iznimno brzo hlape, što znaći da isparavaju na zraku, te ne ostavljaju trajan trag na papiru. Premda su brojne esencije praktički bezbojne (paprena metvica), žućkaste (lavanda), zelenkaste (bergamot), jantarne (pačuli) ili tamnosmeđe (vetiver), neke su obdarene karakterističnom nijansom. Konzistencija brojnih esencija, npr. lavande, paprene metvice ili ružmarina, slična je vodi ili alkoholu. Druge su esencije, npr. mira i vetiver, ljepljive i guste ili viskozne, dokje ružina polukruta na sobnoj temperaturi, no pri najmanjem zagrijavanju postaje tekuća.

- 10:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.02.2006., srijeda

Bit aromaterapije pt.1

Veći dio porizvodnje eteričnih ulja koristi se za aromatiziranje hrane i kao sastojak parfema. Također ih koriste u farmaceutskoj industriji - uglavnom kemičari koji pokušavaju izolirati njihova "aktivna počela". U svakom slučaju treba ih primjenjivati u prirodnom obliku, a tretmane neka provode ljudi koji prakticiraju aromaterapiju i travarstvo. A ovom ćemo poglavlju razmotriti biljne esencije, uključujući njihov kemijski sastav, terapijsku primjenu i različite metode ekstrakcije.

(što se tiče boldanog: NE odgovaram za posljedice)

- 19:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

28.01.2006., subota

Kratka povijest umijeća korištenja eteričnih ulja pt.3

Aromaterapija protiv kuge
Bacil bubonske kuge te uloga buha i štakora u širenju bolesti otkriveni su tek u drugoj polovici devetnaestog stoljeća. Prije toga bolest se pripisivala mnogim uzrocima: loši mirisi, smrtonosni povjetarac iz pakla - božanska kazena za ljudske grijehe. Vjerovalo se kako pošast napada tijelo preko pora kože ili udisanjem odvratnog smrada koji ju je pratio. U drugom stoljeću Glane je zaključio kako kombinacija dvaju poremećaja izaziva zarazu kugom: to su kontaminirani zrak «izrazito razločit od normale», te oslabljenost tijela pretjeranim uživanjem u erotskim zadoivoljstvima, jelom, pasivnošću, pretjeranim radom ili emocionalnom neravnotežom. Tijekom svijetske poviejsti, vatrama loženim aromatičnim drvom, istodobno s obilnom upotrebom eteričnih smola i parfema, nastojalo se zaustaviti žirenje infektivne bolesti. Budući da su se ugodne arome povezivale sa svime dobrim, činilo se logičnim boriti se protiv odbojnog smrada kuge miriljavim isparavanjima. Spominje se kako su oni koji su spravljali parfeme i bavili se njihovom trgovinom ostajali imuni n kugu. U 17. stoljeću se jedan francuski liječnik štitio od kuge prekrivajući čitavo tijelo odjećom od meke marokanske kože, uključujući i grotesknu kljunastu masku. Od srednjek vijeka nadalje kupanje općenito se smatralo vrlo opasnim te je potaknuo zatvaranje brojnih kupališta u 16. stoljeću. Vruća je voda otvarala pore kože; vjerovalo se kako to olakšava prodor zaraženog zraka u organizam. Premda su ugodni mirisi donekle uspiješno štitili od bubonske kuge, bili su očito nemoćni da pomognu zaraženima.

Pojava kemijskih lijekova
Krajem 17. stoljeća pojavili su se sintetski i kemijski lijekovi, koji su se počeli koristiti usporedno s korištenjem bilja i eteričnih ulja u medicini. Teške nuspojave tog liječenja uključivale su nevjerojatno obilnu proizvodnju sline (više litara na dan), gubitak zubi, raspadanje čeljusti, drhtavicu i ponekad čak i potpunu oduzetost. Tijekom 19. su stoljeća ustanovljena načela koja vrijede i danas. Kemičari su se usmjerili na uklanjanje takozvanih nečistoća iz biljaka kako bi izolirali njihova «aktivna počela». Herbalisti tvrde kako brojni elementi koje se nalazi u trgovinama djeluju u sprezi s aktivnim počelom, umanjujući kako mogućnost nuspojava.

- 13:55 - Komentari (2) - Isprintaj - #

26.01.2006., četvrtak

Kratka povijest umijeća korištenja eteričnih ulja pt.2.

Istočne civilizacije
U staroj Kini herbalna se medicina koristila zajedno s akupunkturom i masažom za liječenje mnogih bolesti. Kinezi su također tragali za besmrtnošću pomoću alkemije. Zadatak alkemičara bio je djelomice vezan i za duhovne transformacije i za usavršavanje duše. Perzijski fizičar Avicena bio je priznat zbog usavršavanja destilacije u 11. stoljeću.Slijedeći preporuke Hipokrata, arapski fizičari koristili su moći aromatičnih ulja i cvijetnih vodica kako bi pročistili zrak i sačuvali se od bolesti. Svicena je vjerovao da esencije biljaka jačaju tijelo i duh.

Rana Europa
Poznati «arapski parfemi» došli su u Europu s vitezovima, i to istodobno sa znanjima o destilaciji. Neka od bogatijih kućanstva ugrađivala su vlastitu destilacijski opremu za dobivanje eteričnih ulja, koja su koristili i za lijek i kao parfem. Budući da aromatične biljke većinom imaju insekticidna i baktericidna svojstva, vjerovatno su imale značajnu ulogu u sprječavanju širenja zaraznih bolesti. Njihov je miris odbijao uši i buhe.

- 10:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

25.01.2006., srijeda

Kratka povijest umijeća korištenja eteričnih ulja pt.1.

Prošla vremena i stari Egipćani
Eterična ulja, koja su poznavale drevne civilizacije, u mnogome su se razlikovala od raznih veoma rafiniranih esencija, koje se izdvajaju suvremenim metodama destilacije. Stari Egipćani općenito se smatraju utemeljiteljima aromaterapije , iako, prema mišljenju mnogih arheologa, nisu mnogo znali o destilaciji. Većina njihovih ulja i masti za liječenje pripremala se tako da su aromatičnu biljku stavljali u biljno ulje ili masnoću životinjskog podrijetla, a zatim bi tu smjesu ostavljali nekoliko tjedana na suncu. Prema grčkom povjesničaru Dioskoridu, Egipćani su zaista naučili destilirati - iako je to bila primitivna verzija onog što će poslije značiti taj pojam. Druga egipatska metoda za dobivanje mirisnih ulja iz egzotičnog cvijeća bilo je cijeđenje. Znanstvena istraživanja pokazuju da zamisao starih civilizacija da eterični mirisi i parfemi podižu ljudski duh na drugu razinu svijesti nije primitivna ni praznovjerna, kao što se to nekad vjerovalo.

Grci i rimljani
Grci su, više od bilo kojeg drugog naroda, imali sklonost svoje glave ukrašavati mirisnim cvijećem - što je oblik psihoaromaterapije. Hipokrat je isticao pozitivno djelovanje svakodnevne aromatične kupke i masaže na produljenje životnog vijeka. Parfemi i balzami za liječenje, tako popularni u Grčkoj, uskoro su postali popularni i u Rimu Plinije opisuje skupu mast pod nazivom susinum, koja je došla iz Atene. on navodi da je bila sastavljena od estrakata bijelog ljiljana, ruže, šafrana i mire.. Osim što je sadržavao kozmetičke vrijednosti, susinum se koristio i kao diuretik, te za ublažavanje vaginalnih upala.

- 10:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>